PRAVILNIK o zaštiti na radu pri izvođenju građevinskih radova “Službeni glasnik RS”, br. 53 od 27. novembra 1997, 14 od 20. februara 2009- dr. uredba; II. MERE I NORMATIVI ZAŠTITE NA RADU; 31. Tunelski radovi
31. Tunelski radovi
Član 167.
Tunelskim radovima, u smislu ovog pravilnika, smatraju se radovi u podzemnom zasvedenom prostoru, kao što su radovi u tunelima, kolektorima, dovodnim i odvodnim cevima u hidrotehničkim objektima, revizionim ili injekcionim galerijama i drugi podzemni radovi.
Tunelski radovi izvode se na osnovu projekta o građenju tunela, koji obezbeđuje izvođač.
Mere zaštite na radu sprovode se u skladu sa tehničkim i propisima o zaštiti na radu, pri građenju tunela, propisima o tehničkim merama i zaštiti na radu pri rudarskim podzemnim radovima, projektom o građenju tunela i ovim pravilnikom.
Projekat o građenju tunela, pored ostalog mora, da sadrži:
1) opis redosleda radova i radnih operacija u svakoj fazi rada;
2) opis organizacije izvođenja radova;
3) tehnički opis faza građenja i tehnički opis radnih operacija;
4) opis i prikaz mera zaštite na radu prilikom izvođenja radova.
Član 168.
Drvena građa koja se upotrebljava u tunelima za zaštitu od obrušavanja (podgrada sa oplatom) mora da bude od zdravog drveta, bez mehaničkih oštećenja.
Za podgradu se, po pravilu, upotrebljava oblo ili tesano drvo četinara.
Dimenzije i raspored elemanta podgrade sa oplatom, redosled postavljanja, način međusobnog povezivanja i drugi detalji neophodni za izvođenje podgrade i oplate treba da budu prikazani u projektu o građenju tunela.
Čist otvor prolaza za radnike ne sme da bude manji od 160 cm za visinu i 60 cm za širinu.
Član 169.
Tipski čelični montažni nosači (remenate) zaštitnih konstrukcija od obrušavanja, postavljaju se na međusobnim rastojanjima u zavisnosti od vrste zemljanog materijala u kome se gradi tunel, mogućeg brdskog pritiska i vrste oplate i načina njenog postavljanja.
Projekat o građenju tunela mora jasno da propiše rastojanja, konstrukciju remenata, međusobne veze, vrstu i način postavljanja oplate za zemljane materijale na koje se naiđe pri izbijanju tunela.
Detalj postavljanja zaštite od obrušavanja sa merama zaštite na radu na delu od ivice završene podgrade ili završene tunelske cevi do čela iskopa (nezaštićena zona), mora da bude posebno razrađen u projektu o građenju tunela.
Član 170.
Zaštita od obrušavanja u tunelu mora da se postavlja uporedo sa iskopom.
Nezaštićena zona može da se ostavlja samo u stenama koje su kompaktne i nemaju labilne komade podložne padu.
Pre nego što radnici započnu radove u zoni u kojoj nije postavljena zaštita od obrušavanja, mora da se izvrši provera otkopanih površina, radi utvrđivanja i eventualnog uklanjanja labilnih komada na način i sa pomagalima kako je predviđeno u projektu građenja tunela.
Radnici koji proveravaju da li na otkopanoj površini ima labilnih komada, prilikom ispitivanja stoje u bezbednoj zoni koja je prethodno proverena, a proveru vrše pomoću štapova dovoljne dužine koja im omogućuje da su na sigurnom odstojanju od dela koji se ispituje.
Član 171.
Kad se kopanje tunela vrši iskopnom mašinom, dužina nezaštićene zone od obrušavanja ne sme prelaziti dužinu kraka mašine.
Član 172.
Za upotrebu eksploziva u tunelima izrađuje se poseban projekat o merama zaštite na radu.
Projekat o merama zaštite na radu pri upotrebi eksploziva izrađuje se u skladu sa propisima o rukovanju eksplozivnim sredstvima i miniranju u rudarstvu i na osnovu odredaba ovog pravilnika.
Upotreba eksploziva dozvoljena je kad se sprovedu mere zaštite na radu utvrđene projektom.
Za vreme nepogode radovi na miniranju sa električnim paljenjem moraju da se obustave.
Član 173.
Električna instalacija u tunelu izvodi se sa kablovima čija je izolacija ojačana zbog zaštite od mehaničkih oštećenja.
Električni vodovi duž tunelske cevi, koja se koristi za smeštaj vodova, podižu se od podloge po kojoj se kreću radnici na visinu najmanje:
1) 2,50 m na delu u kome radovi nisu dovršeni;
2) 3,50 m na delu u kome su radovi dovršeni.
Električni vodovi u tunelskoj cevi u kojoj se koristi električna ili druga vuča, postavljaju se duž tunela na visinu određenu projektom o građenju tunela, u zavisnosti od vrste vuče, nivelete, gabarita kola i drugih saobraćajno-manipulativnih elemenata, tako da ne dođe do mehaničkog dodira pri eventualnom iskakanju kompozicije i skretanju vozila.
U području čela iskopa, na udaljenosti najmanje 15,00 m od čela, ako projektom o građenju tunela nije drukčije predviđeno i u zoni drugih mesta rada, moraju da se preduzmu posebne mere protiv udara električne struje, kao što su sniženje napona, galvansko razdvajanje i druge mere u skladu sa propisima o zaštiti na radu od opasnog dejstva električne struje.
Član 174.
Kad se u tunelu pojavljuje voda, električna instalacija izrađuje se u stepenu mehaničke zaštite (od prskajuće vode, od mlaza vode, potopljen u vodi i sl.), utvrđenim projektom o građenju tunela.
Član 175.
Osvetljenost prolaza i mesta rada u tunelu utvrđuje se i izvodi u skladu sa projektom o građenju tunela.
Rasvetna tela u tunelu priključuju se na električnu mrežu sa sopstvenim izvorom energije, kako bi u slučaju nestanka električne energije u spoljnoj mreži, bila obezbeđena osvetljenost komunikacionog prostora.
Upotreba karbitskih lampi za osvetljavanje tunela, zabranjena je.
Član 176.
Ako postoje mogućnosti pojave, u smislu propisa kojima se uređuje zaštita na radu, opasnih materija u tunelu se vrše stalne provere sastava vazduha.
Sastav vazduha u tunelu mora u svemu odgovarati jugoslovenskim standardima i drugim propisima o dopuštenoj maksimalnoj koncentraciji opasnih materija u atmosferi radnih prostorija.
Rokove, obim, sadržinu i način ispitivanja sastava vazduha utvrđuje preduzeće koje izvodi radove i određuje radnike odgovorne za obavljanje provere, kao i radnike odgovorne za preduzimanje posebnih mera zaštite na radu u slučaju prisustva opasnih materija.
Izvođenje radova na izgradnji tunela iz stava 1. ovog člana zabranjeno je, dok se na gradilištu ne sprovedu mere iz stava 3. ovog člana.
Član 177.
Čelo iskopa i druga radna mesta u tunelu provetravaju se veštačkom ventilacijom ako pri radu u tunelu nastaju gasovi, prašina, kvarcni pesak i druge materije štetne po zdravlje radnika, a u količinama iznad maksimalno dozvoljenih koncentracija prema propisima o zaštiti na radu i jugoslovenskim standardima.
Količine štetnih materija na radnim mestima utvrđuju se merenjima i dovode se na veličine ispod granica maksimalno dozvoljenih koncentracija.
Ventilaciona instalacija postavlja se prema projektu o građenju tunela, tako da ventilacione cevi ne ometaju izvođenje radova u tunelu, niti da budu izložene mehaničkim oštećenjima.
Ventilaciona instalacija redovno se pregleda i održava u ispravnom stanju.
Član 178.
Podzemna voda koja pritiče u tunel mora da se odvodi iz tunela tako da mesta rada, staze za kretanje radnika, kolosek ili kolovoz ne smeju da budu pod vodom.
Horizontalni i prolazi sa malim padom odvodnjavaju se jarkovima ili kanalima, po potrebi pumpama, koji svojim položajem i dubinom ne smeju da ugroze bezbednost radnika pri kretanju.
Prolazi većih podužnih nagiba odvodnjavaju se cevima.
Jarkovi, kanali sa pumpnim mestima i cevi za odvodnjavanje moraju se redovno čistiti i održavati u ispravnom stanju.
Odvodnjavanje tunela sprovodi se tako da ne podriva oslonce zaštitne konstrukcije, ne podlokava zidove tunela ili oblogu tunela, ne ispira stene u potkopu i ne oštećuje uređaje i pomoćne saobraćajnice.
Član 179.
Podzemnu vodu koja pritiče u jamu ne treba zatvarati na mestu prodora, već je kaptirati i cevima ili kanalima odvesti iz tunela.
Zatvaranje mesta prodora vode može se izvesti samo kad je izgrađen projekat koji treba da obuhvati sve mere koje moraju da se preduzmu da zaptivanje prodora ne prouzrokuje opasne ili štetne posledice po radnike u tunelu.
Član 180.
Prevoz iskopanog materijala obavlja se ne prepunjavajući vagonete ili vozila.
Sredstvima namenjenim za prevoz materijala ne smeju se prevoziti radnici.
Uskakanje i iskakanje u i iz sredstava prevoza, dok su u pokretu, zabranjeno je.
Kolovoz ili kolosek kod motornog prevoza materijala u tunelu, moraju neprekidno da se pregledaju i održavaju u ispravnom stanju.
Član 181.
Kad se prevoz u tunelu obavlja lokomotivskom vučom, zabranjeno je guranje, odnosno potiskivanje voza.
Potiskivanje voza lokomotivom može se vrštiti samo kad se vagoneti razmeštaju pri manevrisanju.
Izuzetno, potiskivanje voza lokomotivom može se dozvoliti na kraćim rastojanjima, ali tada od strane izvođača radova moraju da budu utvrđeni uslovi pod kojima se ovaj prevoz obavlja i sprovedene mere za sprečavanje nezgoda.
Vagoneti na koje su natovareni dugački predmeti ne smeju se kopčati za lokomotivu.
Prugama kojima saobraćaju lokomotive ne sme se istovremeno vršiti prevoz drugim prevoznim sredstvima.
Krajevi kompozicije moraju da budu osvetljeni crvenim svetiljkama na oba gornja roglja.
Član 182.
Prevoz u tunelu pomoću motorne vuče izvodi se na osnovu projekta o građenju tunela koji utvrđuje uslove za obavljanje i održavanje prevoza.
Pored ostalog, projekat mora da propiše brzinu vožnje, najveće dozvoljeno opterećenje, način prevoza radnika, signalne znake, najmanje dozvoljeno rastojanje gabarita voza do elemenata zaštitne konstrukcije, najveći podužni pad ili uspon podloge i druge eksploatacione normative značajne za sigurnost prevoza.